"Jedan od boljih načina da se dokažete je da napišete dobar diplomski rad. Moj je bio kod profesora Žeželja. Kad sam ga radio, radio sam s velikom ljubavlju i htio sam da mi to bude uspomena na fakultet. Tako je ispalo da je na tom diplomskom roku samo jedan kolega imao deblji diplomski rad od mene! Na temelju tog diplomskog rada dobio sam posao kojega sad imam u razvojnom timu Končara D&ST-a, i profesor Žeželj me pozvao da dođem raditi na faksu kao vanjski suradnik i asistent. Nema previše tema, često ju vi morate sami sebi izmisliti. Sjećam se kako sam došao kod profesora Žeželja i rekao: Profesore, dajte da smislimo neku temu. On je sjedio na dotrajalom uredskom stolcu: Pa dajte kolega neki uređaj za ispitivanje uredskih stolica. I to je na kraju stvarno bila moja tema. Najdraži dio studija mi je taj diplomski studij, te zadnje dvije godine koje sam i radio uz faks. Sve je bilo gušt. Malo vas je, profesori vas već znaju po imenu, i imate više slobodnog vremena. Prošli ste ono najgore – prve tri godine. Kad sam pisao završni rad tri puta tjedno sam išao na bazen... Riješite se prve tri godine čim prije! Isto tako, ako imate priliku za studentsku ekskurziju koju fakultet nudi – iskoriste ju."

"U familiji sam četvrta generacija koja je završila fakultet pa se od mene očekivao određeni put – gimnazija i faks, druga ograničenja od staraca nisam imao. Ne sjećam se kako sam zamišljao svoju karijeru... Kad si mlad, puno je potencijalnih uzora i 'rock zvijezda'. Ali ja ne mogu reći da mi je itko idol. Slažem se s onime što je Senna rekao: Nemam idola. Cijenim rad, trud i kompetenciju. Jedino mi je moj djed iznimka, jer on je bio iznimno cijenjen – i ovdje i u inozemstvu. Na pogreb mu je došlo oko tristo ljudi. Djed je iz familije četvero braće – troje inženjera i jednog slikara. Bio je inženjer rudarstva u firmi Geotehnika, putovao po cijelom svijetu i bušio bunare. Em cijenjen, em sposoban, em je volio to što je radio. Zvali su ga kao počasnog profesora da drži predavanja na fakultetu rudarstva. Nije išao radi bake, da ne ostane sama doma. No bilo mu je uvijek žao i to je jedan od razloga zašto držim vježbe na faksu. Kada nisam znao riješiti nešto iz fizike, išao sam uvijek k njemu. Žao mi je što ga više nije bilo sa mnom kad sam položio fluide. Taj dan mi je krenulo na faksu, nakon što sam se na drugoj godini pitao je li to faks za mene ili nije – mogu li izdržati trud koji treba uložiti. I zato sam mu zahvalan na svemu. Iz tog razloga na prvoj stranici diplomskog rada stoji posveta: Mojem djedu."

Hrvoje Topličanec, vanjski suradnik