Život na FSB
Humans of FSB: Luka Pavlović, student
Uvijek su mi dobro išle matematika i fizika, no medicina me privlačila čisto iz aspekta pomaganja drugima. Na trećoj godini sam imao problema s EK 3 (Elementi konstrukcija 3) i onda sam tinejdžerski, iz strasti, upisao medicinu i zamrznuo strojarstvo. Nakon 1. godine sam upisao 2. godinu medicine i 4. godinu strojarstva paralelno. No, ubrzo sam raskrstio s time da ću biti liječnik. Smatram da nema stvaranja vrijednosti na medicini kao što ima na strojarstvu i da to nije to. Ipak, naučio sam puno korisnih stvari te promatrao aspekt čovjeka kao stroja, jer svaki organ ima svoju funkciju, kao i strojni elementi, to baš vidiš. To osnovno medicinsko znanje mi je također pomoglo da shvatim koliko smo mi ljudi krhki, što potkrepljuje i pravilo kanadskog psihologa Jordana Petersona: Odnosite se prema sebi kao prema nekome kome ste dužni pomoći
Otkad radim u tvrtki, primijetio sam koliko su bitni međuljudski odnosi na radnom mjestu. Skroz bitniji od toga što radim. Jedan kolega je naučio neko znanje u prijašnjoj firmi i sad je voditelj nekoliko timova u tvrtki, premda nema visoku titulu. Počeo je sklapati poslove i okupljati ljude za poslove i to je to što vrijedi. Ako si u stanju doći investitoru i reći da ćeš za x novaca napraviti nešto što im treba i ako oni vjeruju da si u stanju to napraviti, ti možeš umjesto da projektiraš sam, zaposliti 10 kvalitetnih ljudi i izvesti to odlično. Mislim da titula ima svoje dobre i loše strane, dobro je što štite od toga da netko nekompetentan radi neki odgovoran posao, no s druge strane, fakulteti su i ona čudna institucija gdje se ne gleda za što si sposoban, već isključivo tvoje propisano znanje. 
Ljudi često u osobnim ciljevima vide stepenice, a te stepenice su virtualne i individualne, moje su samo u mojoj glavi, tvoje samo u tvojoj. Način na koji se drugi ljudi odnose prema tebi potiče te da korigiraš svoju sliku. Neovisno o tome koliko ti je stalo do tuđeg mišljenja, tvoj identitet je između ostalog funkcija tebe, ali i tvoje okoline. Kako je moja supruga već završila fakultet i počela raditi, a ja sam još studirao, shvatio sam koliko drugačije pričamo. Više ne pričamo o problemima iste razine, već drugog reda veličine. Nakon dvije godine veze ja sam znao da je ona žena za mene. Ne sjećam se koji je bio konkretan razlog, ali sjećam se trenutka u kojem sam to zaključio. Kada smo se konačno i vjenčali počeo sam raditi paralelno sa studijem, jer nam je bilo važno da budemo financijski neovisni o roditeljima. Premda sam čuo puno savjeta da trebam što prije diplomirati, to ovisi samo o tvojim mogućnostima i sposobnostima. Nedavno smo dobili i kćerkicu te će sad zvučati otrcano, ali zaista se ne sjećam kad sam zadnji put spavao cijelu noć u komadu. Od kad sam postao otac, sve mi je postalo značajno, moram paziti na svaku svoju radnju jer želim biti primjer svojoj kćeri. Zbog toga mi je sad naspram svega toga fakultet postao vrlo lagan. Lakše mi se natjerati učiti, a problemi postaju premostivi, makar ih ponekad ne mogu brzo riješiti. Mislim da je za sve u životu potrebna trajna motivacija ili pokretač s velikim zamašnjakom. Tako da nas pokreće kad je teško i kad je lako, a kad je lako da nas pokreće još jače. Biti osoba koja će biti kičma obitelji kad ti roditelji umru. Trebaju nam takva snaga i integritet. Sve u svemu, moguće je studirati, raditi te biti i muž i otac, ali nije to za svakoga. Drago mi je da konačno mogu reći da živim od onoga što sam sam stvorio.

Luka Pavlović, student

Humans of FSB
  • Podjeli
Objavljeno: 25. veljače 2019.
u kategoriji Život na FSB

 
MB 3276546
OIB 22910368449
PIC 996827485
IBAN HR4723600001101346933

tel: +385 1 6168 222
fax: +385 1 6156 940
Sveučilište u Zagrebu
Ministarstvo znanosti i obrazovanja

Alumni AMAC
Mapa stranica
  
Fakultet strojarstva i brodogradnje
Ivana Lučića 5
10002 Zagreb, p.p. 102