Razgovarala sam jedno vrijeme s mužem o tome što bih ja radila kad bih rekla: „Okej, ovo mi se više uopće ne radi.“ Tri sam se mjeseca pitala: “Dobro, što bi ti radila?” i jedino što mi je palo na pamet bilo je da otvorim svoj kafić na plaži – i to je to. Mislim, to ti je kad si na sjeveru predugo pa ti padaju lude ideje na pamet. Izvanredna sam profesorica na Sveučilištu u Aalborgu, moja se grupa bavi obnovljivim energetskim sustavima i energetskim planiranjem. Ne, ništa mi drugo nije toliko zanimljivo da bih se mogla vidjeti negdje drugdje. Kad sam riješila sve ispite na FSB-u, otišla sam u Dansku na praksu. Nakon prakse sam se vratila u Zagreb braniti diplomski rad; bila sam među prvima koja ga je pisala na engleskom. Radila sam nekoliko mjeseci kod profesora Nevena Duića, a onda me mentor iz Danske zvao da se vratim i radim kao asistentica. Doktorirala sam 2015. Naučila sam govoriti danski, iako znam ljude koji ondje žive više od deset godina i ne znaju jezik, jer se lako snaći i na engleskom.

Oduvijek me zanimao dizajn, a pogotovo njegova primjena u automobilskoj industriji. Dizajnerski su najljepši talijanski i britanski automobili zbog spoja modernog i klasičnog dizajna. Sad se time pretežito i bavim, uglavnom industrijskim dizajnom i razvojem proizvoda, jer volim spoj dizajna i strojarstva. Danas potrošači i korisnici ne traže samo da proizvod ispunjava svoju funkciju nego i da ostavi dobar prvi dojam. Općenito, jako volim japanske automobile, jer kod njih je sve logično i s razlogom. Japanci ništa ne stave bez veze, već za svaki dio znaju kako i zašto su ga stavili. Zanima me i struja, više praktični aspekt nego matematika iza toga, pa sam se zato u srednjoj školi upisao na elektrotehniku. Spoj elektrotehnike, strojarstva i dizajna, za mene je to – to!