Oduvijek sam bio fasciniran povezanošću medicine i strojarstva. Bez inženjerskih dostignuća medicina ne bi mogla napredovati, a upravo me taj spoj pratio tijekom cijele karijere. Diplomirao sam na Medicinskom fakultetu 1997. godine i odradio staž u Lipiku, no moja strast prema znanosti i tehnici usmjerila me prema interdisciplinarnom radu. 

Već u osnovnoj školi pokazivao sam interes za fiziku, astronomiju i tehničke discipline. Sudjelovao sam na natjecanjima i radio s vrhunskim mentorima, što je oblikovalo moj daljnji interes za primjenu znanosti u praksi. Nakon studija medicine zaposlio sam se u tvrtki koja se bavila CAD/CAM proizvodnjom ortopedskih pomagala, gdje sam spojio medicinu i inženjerstvo, osobito u području ortotike i protetike. Tijekom tog razdoblja, netom nakon Domovinskog rata, postojala je velika potreba za ortopedskim pomagalima zbog velikog broja ljudi s tjelesnim oštećenjima. Uvidio sam da je klasična, ručna izrada pomagala spora i ograničena, što me potaknulo da istražim mogućnosti primjene digitalnih tehnologija. Moj cilj bio je razviti učinkovit sustav koji bi omogućio bržu i precizniju izradu ortopedskih pomagala prilagođenih svakom pacijentu. 

U suradnji s profesorom Udiljakom s Fakulteta strojarstva i brodogradnje (FSB) razvio sam vlastiti CAD/CAM sustav za izradu ortopedskih uložaka. Osnovao sam i tvrtku koja se temelji na toj tehnologijiji, koju sada vodi moja supruga, te u suradnji s ljudima s kojima dijelim iste poglede i tvrtku koja se bavi istraživanjem i razvojem. Tim koji sam okupio uključivao je stručnjake s FSB-a i FER-a, a zajedničkim radom razvili smo nove mjerne sustave, softvere i simulacije koje se danas primjenjuju u industriji diljem Amerike i Europe. Uvijek ističem važnost interdisciplinarnog pristupa i suradnje između različitih znanstvenih grana. Medicina je napredovala zahvaljujući tehnološkom razvoju, a tehnologija crpi inspiraciju iz medicinskih potreba. Taj spoj potaknuo me da se upišem na poslijediplomski studij strojarstva na FSB-u, gdje sam stekao znanja potrebna za razumijevanje biomehaničkih problema u medicini. 

Moja stručnost dovela me do suradnje s američkom tvrtkom, gdje sam proveo niz godina razvijajući i implementirajući tehnologiju za proizvodnju ortopedskih pomagala, ponajviše za ratne veterane. Također sam radio na projektima vezanima za probleme dijabetesa i amputacija. Iako je američki zdravstveni sustav tehnološki napredan, smatram da je hrvatski sustav bolji u smislu dostupnosti skrbi. 

U slobodno vrijeme bavio sam se hrvanjem i programiranjem, a programirati sam počeo još 1981. godine na ZX80 Sinclair računalu. Sudjelovao sam na natjecanjima iz fizike i astronomije te osvajao nagrade. Iako zbog profesionalnih obveza sada nemam mnogo vremena za hobije, svakodnevno nastojim pročitati nekoliko znanstvenih članaka kako bih ostao u tijeku s novim istraživanjima. 

Moja obitelj također dijeli strast prema znanosti: kći mi radi u Rimcu, a supruga je kirurgica i vodi našu obiteljsku tvrtku. Smatram da su danas resursi za učenje neiscrpni i da svaka zajednica prepoznaje kvalitetne stručnjake. 

Zaključujem da je ključ uspjeha razumijevanje problema, dobra priprema i timska suradnja. Inženjeri bi trebali rješavati probleme, a ne ih stvarati, a medicina i tehnika trebaju se međusobno dopunjavati kako bi unaprijedile kvalitetu života ljudi. 

Karlo Obrovac, viši stručni suradnik u SZVO-u

Humans of FSB