Ovo mi je peta godina kako radim na FSB-u kao asistentica iz Matematike. Znam dosta kolega koji radije ne bi držali nastavu nego se bavili drugim stvarima, ali ja ju baš volim. Na početku mi je, da vam iskreno kažem, bilo strašno. Sto ljudi vas gleda iz auditorija, pazite da ne kažete nešto krivo. No sad imam osjećaj kao da pričam s nekim koga poznajem. Godine 2017. bila sam na kvizu Potjera. Natjecatelji igraju protiv profesionalnog kvizaša zvanog „lovac“, koji ih nastoji spriječiti u osvajanju novčane nagrade. Na YouTubeu postoji video naziva Velika pobjeda ekipe koji prikazuje tzv. završnu potjeru u kojoj smo bili kolega Srđan i ja, a lovac je bila Morana. U toj smo završnoj potjeri kolega Srđan i ja osvojili ukupno 165 000 kuna, dakle 82 500 kuna po osobi!

Razgovarala sam jedno vrijeme s mužem o tome što bih ja radila kad bih rekla: „Okej, ovo mi se više uopće ne radi.“ Tri sam se mjeseca pitala: “Dobro, što bi ti radila?” i jedino što mi je palo na pamet bilo je da otvorim svoj kafić na plaži – i to je to. Mislim, to ti je kad si na sjeveru predugo pa ti padaju lude ideje na pamet. Izvanredna sam profesorica na Sveučilištu u Aalborgu, moja se grupa bavi obnovljivim energetskim sustavima i energetskim planiranjem. Ne, ništa mi drugo nije toliko zanimljivo da bih se mogla vidjeti negdje drugdje. Kad sam riješila sve ispite na FSB-u, otišla sam u Dansku na praksu. Nakon prakse sam se vratila u Zagreb braniti diplomski rad; bila sam među prvima koja ga je pisala na engleskom. Radila sam nekoliko mjeseci kod profesora Nevena Duića, a onda me mentor iz Danske zvao da se vratim i radim kao asistentica. Doktorirala sam 2015. Naučila sam govoriti danski, iako znam ljude koji ondje žive više od deset godina i ne znaju jezik, jer se lako snaći i na engleskom.

Oduvijek me zanimao dizajn, a pogotovo njegova primjena u automobilskoj industriji. Dizajnerski su najljepši talijanski i britanski automobili zbog spoja modernog i klasičnog dizajna. Sad se time pretežito i bavim, uglavnom industrijskim dizajnom i razvojem proizvoda, jer volim spoj dizajna i strojarstva. Danas potrošači i korisnici ne traže samo da proizvod ispunjava svoju funkciju nego i da ostavi dobar prvi dojam. Općenito, jako volim japanske automobile, jer kod njih je sve logično i s razlogom. Japanci ništa ne stave bez veze, već za svaki dio znaju kako i zašto su ga stavili. Zanima me i struja, više praktični aspekt nego matematika iza toga, pa sam se zato u srednjoj školi upisao na elektrotehniku. Spoj elektrotehnike, strojarstva i dizajna, za mene je to – to!