Kad sam se upisivao na faks, svi su materijali i skripte bili na Dropboxu kolege koji ga je morao plaćati jer je prelazio granicu besplatne pohrane. Ja sam sve materijale, za svaki slučaj, skinuo. Tijekom mojeg drugog semestra, kada je kolega vjerojatno diplomirao, prestao ga je plaćati, svi su materijali nestali i nastala je panika. Tada sam nabrzinu, uz pomoć računala s tavana, pokrenuo stranicu, uploadao datoteke i poslao kolegama link.

Kad je moj tata bio dijete, njegov je djed imao konje. Kad je meni i braći predložio da nabavimo konja, naravno bili smo oduševljeni. Jedan nas je dan strpao u auto i, bez mamina znanja, otišli smo pogledati jednog konja, kojeg smo na kraju i kupili. Cico, kojeg svi zovemo Čičo, lipicanac je niska rasta, i kada smo ga kupili, bio je malen i crn pa je izgledao kao magarac. Smjestili smo ga u staju s kravama, s kojima se odlično slagao. Iako je bio u ograđenom prostoru, uvijek je gurao glavu k njima i one su ga lizale, mazile i čistile. Kad smo prodavali krave, za njima je jako hrzao i plakao jer je shvatio da odlaze. Tako smo odlučili uzeti još jednog konja da naš Čičo ne bude usamljen. Kobilu Šargu također smo uzeli dosta mladu, što je bila odlična stvar jer nismo imali iskustva s konjima i oni su učili skupa s nama.