Kada sam se počeo baviti glazbom, nisam ni zamišljao da ću ovdje završiti. Išao sam u privatnu školu Suita na glazbenu poduku, gdje sam naučio svirati gitaru. Kao klinca, glazba me nije previše zanimala, no htio sam se pronaći u nečemu jer mi sport nije išao. Doma mi svi imaju sluha ‒ sestra svira violinu, tata je bio bubnjar, a mama dobro pjeva. I prijatelji su mi glazbenici pa su me oni uglavnom i vodili u smjeru stvaranja pjesmama i formiranja benda.
Trenutno sam u tri benda: October Light, Demode i Scifidelity Orchestra. October Light je ska rock bend, u kojem sam prvo počeo svirati kada je njihov gitarist otišao pa su zvali mene kao klinca sa svega šesnaest godina da sviram s njima. Prva gaža bila mi je u Njemačkoj na jednom festivalu. Tako je sve krenulo te sam se počeo polako privikavati na ovakav život. Danas sviramo većinom preko ljeta, obično u Njemačkoj, Poljskoj, Slovačkoj i Češkoj. Ovo smo ljeto imali barem dvije gaže mjesečno i najviše nastupamo na kršćanskim festivalima kao što su Freakstock, Campfest itd., a trenutačno radimo i na novom albumu. Na nastupima nikad nemam tremu, osim ponekad na solaži kad sam u centru pažnje. Moja najveća gaža do sad bila je ove godine na Campfestu u Slovačkoj, gdje smo svirali pred punom sportskom dvoranom. Ni ondje nisam imao tremu jer sam bio još više nabrijan zbog dobre publike i kamera. Campfest je festival poput Coachelle, gdje ljudi kampiraju i slušaju glazbu. Naša tipična gaža započinje putovanjem u kombiju cijelu noć, a ujutro kad stignemo, odemo do trgovine kupiti nešto za jelo. Onda imamo soundcheck, ručak i navečer je koncert. Nakon toga odmah se vraćamo doma. Ubrzo nakon October Lighta sa svojim sam vršnjacima osnovao svoj drugi bend, malo djetinjastog imena ‒ Green Fish. Svirali smo punk rock. Green Fish se kasnije pretvorio u Demode. Imali smo sreće jer su prijateljeva braća imala studio pa smo ondje skladali i snimali nove stvari i stavljali ih na YouTube. Bend je nastao u cilju da okupiramo hrvatsko tržište, što nismo mogli postići s October Lightom jer su pjesme na engleskom. Od prošle godine sviram i rifljaču u nesvakidašnjem sastavu Scifidelity Orchestra. Rifljača inače služi za pranje rublja, ali u ovom kontekstu se svira. Čak sam na nju nadodao još nekoliko elemenata za sviranje. Osim rifljače, sviram i kofer, koji sam sâm pretvorio u kick bubanj. Najviše smo orijentirani na swing, jazz i dixie glazbu. Probe nemamo, već nove pjesme i pokrete isprobavamo na ulici u gradu. Cijeli dan samo sviramo, a usput i zaradimo. Nekad je naporno stajati cijeli dan, ali uživam u tome.
Ne mogu reći koji mi je bend najdraži jer je svaki drugačiji i ima ono nešto što me privlači, no izdvojio bih 1975. Jedan od uzora mi je i John Mayer. Jednom sam prilikom s prijateljicom išao na natjecanje Antene Zagreb gdje je Massimo bio u žiriju i kao komentar nakon nastupa rekao mi kako dobro skidam Johna Mayera. To mi je bio posebno veliki kompliment. Gitara je i dalje moj primarni instrument, ali znam svirati bubnjeve i bas gitaru. Nemam najdraži instrument, sve ih volim jednako, ali trenutačno mi je rifljača nova i posebno zanimljiva. S obzirom na količinu pjesama koje smo snimili, u studiju se osjećam kao doma. Ipak, sviranje u studiju zahtijeva veću koncentraciju od sviranja na ulici. Rekao bih da se dosta dobro snalazim u procesu pisanja i stvaranja pjesama. U Demodeu sam uglavnom pisao glazbu, a tu i tamo neku melodiju. Ponekad mi je žao što nisam išao u pravu glazbenu školu, gdje bih naučio i glazbenu teoriju, no vježbom sam i to svladao. Ako te to zanima, glazbena škola ti i ne treba. Sve dođe s vremenom i trudom.

David Mesarić, student

Humans of FSB