Kao mali nisam znao u kojem bih smjeru krenuo, stoga sam se upisao u gimnaziju jer mi je to bio najlogičniji izbor, i to srećom matematičku. U srednjoj školi ljubav mog najboljeg prijatelja prema fizici uvelike je utjecala na mene, te sam malo-pomalo došao do upisa na FSB. Jedan sam od rijetkih koji je zavolio strojarstvo na fakultetu. Konstrukcijski smjer počeo me zanimati na prvoj godini, kad je jedan od profesora govorio o našim budućim odgovornostima, ovisno o završenom smjeru. Konstruktoru su potrebna znanja iz svih grana, od tehnologija do materijala, koja će na kraju objediniti i stvoriti osnovu proizvoda na koju onda ostali kolege inženjeri mogu dodati svoj dio posla. Dojmila me se činjenica da od mene dolazi osnova proizvoda.

Tijekom studiranja počeo sam planinariti. Taj sam hobi započeo penjanjem na Sljeme s prijateljima – naravno, za bodove iz tjelesnog. Svidjelo mi se, te sam poslije upao u ekipu drugih frendova koji su osnovali grupu pod imenom X. U toj grupi imamo jednog prijatelja koji je organizirao planinarske ture, kao i svu potrebnu pripremu prije početka planinarenja. Neke bih staze čak posjetio i unaprijed, zbog čega se nikad nismo izgubili, osim što smo ponekad „šetali“ u krug. Nekoliko smo se puta popeli na Velebit. Pogledi i društvo bili su mi brutalni, pa sam se odlučio upisati u planinarsko društvo. Osim toga, prošle sam godine završio i planinarsku školu. Najdraži su mi vrhovi Vaganski vrh i Sveto brdo, ali najbolji mi je miris velebitskih trava. Nema mi bolje nego kad se popnem i legnem u tu mekanu travu dok gledam oblake. Ove godine planiram proći puno više Hrvatske, Slovenije i naših bližih krajeva. Sestra moje djevojke živi u Švicarskoj, pa se nadam iskoristiti posjet kao priliku za obilazak i pokoravanje švicarskih vrhova. Danas, uz planinarsko društvo, član sam i izviđačkog društva, u kojem sudjelujem u projektima kojima potičemo djecu na kreativnost, snalažljivost i odgovornost. Prošle smo godine imali akciju uklanjanja širećeg bambusa, a zatim smo taj materijal iskoristili za izgradnju kule-stražarnice po modelu 10 minute tower, koji sam našao na internetu. Nakon nekih osam sati rada stražarnica je čak mogla izdržati i moju težinu! Osim stražarnice, često pečemo kolačiće, a imamo čak i vinograd koji sami uzgajamo. Grožđe iz vinograda prodajemo te time financiramo društvo.

Sve u svemu, smatram da je Zagreb super iskustvo za nas iz manjih mjesta jer imamo priliku upoznati bazen ljudi s različitim pogledima na svijet, idejama i razmišljanjima. Sretan sam što sam imao to iskustvo, ali nisam htio ostati živjeti tu, bar ne zasad. Htio sam se vratiti u svoj rodni kraj, u Pitomaču, gdje mi otac ima tvrtku i zapošljava oko 40 ljudi iz okolnih mjesta, doprinoseći ostanku ljudi u Hrvatskoj. Sretan sam što sam dio toga, a tko zna gdje ću biti u budućnosti!

Veron Hrvojić, alumnus

Humans of FSB