Prije nego što sam postao dekan, bio sam na mjestu prodekana, a prije toga vodio sam Povjerenstvo za kadrove, koje je jedno od najbitnijih povjerenstva na Fakultetu. Kroz tu su me funkciju ostali zaposlenici imali priliku bolje upoznati. Dok sam bio prodekan, Fakultet je, osim katastarskih čestica južne, sjeverne i istočne zgrade, imao i dosta čestica istočno od južne zgrade, koje su bile namijenjene za Fakultet, ali su ondje već bile izgrađene zgrade i postupno je nestajalo fakultetsko vlasništvo. Fakultet je dobivao opomene da treba održavati taj prostor na kojem je izrasla šuma i visoka trava, a okolni stanari napravili su sjenice, barake i parkinge. Bilo je samo pitanje vremena kada će Fakultet u potpunosti ostati i bez te čestice. Država je u nekom trenutku upisala pravo vlasništva u zemljišnim knjigama, a Fakultet je i dalje u katastru ostao upisan, ali samo za mali dio – za jednu česticu od 2000 m2 i za još jednu česticu od približno 420 m2. Ta čestica od 2000 kvadrata mi je oduvijek bila posebno važna radi potencijala koji nudi. Kao prodekan, htio sam da naša uprava to uspije riješiti u našu korist, ali nismo uspjeli.

Međutim, kad je došla obnova Fakulteta, prodekan Karšaj i ja došli smo na ideju da je sada jedinstvena šansa vratiti tu česticu. Non-stop sam pričao o toj čestici i idejama koje imamo za nju. Na početku našeg mandata otišli smo u Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine i ispričali stvar – da se mi sada selimo i trebamo napustiti prostor Fakulteta, a imamo akreditirane laboratorije koji trebaju imati kontrolirane uvjete za normalan rad. Ministarstvo je uvidjelo naše potrebe i dalo nam tu česticu na upotrebu, ali samo za trajanja obnove. Najveći problemi, naravno, nastanu kada nešto dobijete: naime, morali smo riješiti probleme s izgrađenim barakama, sjenicama, ogradama i parkirnim mjestima izgrađenima na toj čestici. Na kraju smo uspjeli u naumu i na toj čestici izgradili modularnu prizemnu zgradu površine 720 kvadrata. Do lipnja prošle godine napravili smo projekt i iskoristili novac od Europske unije, tako da Fakultet nije snosio troškove za izgradnju, zbog čega smo kao Uprava jako ponosni. Mogli smo, da smo imali više vremena, izgraditi zgradu i na tri kata, jer je prizemni dio napravljen tako da zgrada može izdržati još dva kata.
Sada su ondje smješteni akreditirani fakultetski laboratoriji i, sve u svemu, rekao bih da je to jedan reprezentativni prostor. Jedan od problema našega fakulteta je što studenti ne mogu ostati preko noći učiti i pisati radove, a članovi studentskih udruga, koji uvijek imaju pristup radionicama, noću nemaju pristup sanitarnim čvorovima te moraju ići do obližnjih fakulteta. Naš Racing team, brodograditelji, zrakoplovci i ostale udruge prije nisu imali adekvatan prostor. Dio modularne zgrade predan je njima kako bi imali prostor koji će se opremiti uređajima i alatima kojima se koriste u svojim projektima, ali i prostor za ostale studente da se skupa druže i uče.

Nakon obnove taj bismo prostor trebali predati državi. No, mi smo sada već poduzeli sve radnje i pronašli dokaze da je to nekad bilo u vlasništvu Fakulteta, prije nego što ga je RH uzela i kada je došlo do promjene gradskog urbanističkog plana. Netko je tu česticu pretvorio u stambenu namjenu, a mi je trebamo za javno-društvenu namjenu. Nadamo se da ćemo na tu česticu, koja bi jednog dana trebala poslužiti za proširenje fakultetske infrastrukture, sada, dok još nemamo rješenje za neku fiksnu građevinu, uspjeti staviti još dvije etaže i širiti dobru priču za studente i za naš Centar za transfer tehnologije, gdje će se osnivati startupovi i ostvarivati suradnja s drugim fakultetima. Radovalo bi me također da se tu događa i komercijalizacija, čemu prethode rezultati istraživanja koje provode djelatnici i studenti.

Zdenko Tonković, dekan
 
Humans of FSB