Nakon završetka nastave u osnovnoj školi, redovito sam odlazio baki i djedu na ručak dok bi moji roditelji završavali s poslom. Ondje sam započeo intenzivnije učiti matematiku i fiziku, koje je sa mnom vježbao djed. Svidjelo mi se rješavanje zadataka koje sam smatrao nekim načinom zabave. Što bi zadatak bio teži, to sam se bolje osjećao kada bih uspio doći do rješenja. Ubrzo sam počeo ići na natjecanja. Dvaput sam bio državni prvak iz fizike, jednom prvak i viceprvak iz matematike. Sudjelovao sam i na mnogim međunarodnim natjecanjima. Godine 2018. osvojio sam brončanu medalju na Juniorskoj balkanskoj matematičkoj olimpijadi i broncu na Međunarodnoj juniorskoj prirodoslovnoj olimpijadi te 2019. godine srebro na Europskoj prirodoslovnoj olimpijadi. Pripreme za natjecanja umnogome su mi pomogle da napišem maturu iz fizike i matematike s 100-postotnom točnošću, što je rezultiralo tim da budem prvi na popisu za upis na Fakultet strojarstva i brodogradnje. Isprva sam se želio upisati na fiziku, no kako mnogi fizičari današnjice govore o tome kako je sve manje velikih i revolucionarnih otkrića, odlučio sam se za strojarstvo, područje u kojem postoji veliki potencijal za napredak.
Prvu godinu fakulteta prošao sam s prosjekom 5,0, a mogu reći da sam u to uložio mnogo truda. Druga godina izgleda mnogo zahtjevnije, ali nadam se istom uspjehu kao i u prvoj godini.
Prije nego što sam počeo trenirati veslanje, trenirao sam košarku na nagovor oca koji se poluprofesionalno bavio istom. Interes za veslanje javio se još u osnovnoj školi, a započeo sam trenirati već u sedmom razredu. To je šport koji se trenira na zraku, na moru, okružen prirodom, ali istovremeno je zahtjevan i intenzivan. Traži od tebe da pomičeš granice svoje izdržljivosti, kako psihički, tako i fizički. Veslanje me naučilo disciplini, pomoglo mi sa zdravljem, donijelo mi je mnoge prijatelje i nezaboravna iskustva. Što je odrađeni trening teži, to se bolje osjećam, baš kao i s rješavanjem zadataka. Sve je to na kemijskoj bazi, gdje se pri težem dolasku do cilja luči veća količina serotonina. Smatram da sam pravi dokaz da športski život ne mora patiti zbog školskih obveza, čak ni kada postignete visok stupanj uspješnosti. Često me pitaju kako uspijevam balansirati obveze između veslanja i fakulteta, jesu li mi naporni ti zahtjevi. No, za mene veslanje i fakultet nisu dva odvojena entiteta – oni su međusobno povezani. Za oboje je potrebna volja i disciplina. Uvijek mi je cijeli dan isplaniran, a do sada sam uspijevao održavati tu ravnotežu. Dan mi počinje u 9 ujutro, nakon doručka slijede 3 sata treninga, nakon ručka posvećujem se učenju, a kod večeri postoje odstupanja koja ovise o danu u tjednu, bilo da ih provodim s prijateljima ili kod kuće. Vikendi su rezervirani za izlaske i opuštanje.

Bartol Bućan, student

Humans of FSB