Otkako pamtim, privlačile su me sve prirodne znanosti. Dandanas obiteljsku kuću u Privlaci kod Vinkovaca, gdje sam odrastao, krasi regal od hrastovine koji je prepunjen raznim stručnim knjigama i enciklopedijama. Čim sam naučio listati stranice, studiozno bih danima čitao takve knjige i ispitivao svojega oca o piramidama, ljudskom tijelu, kemijskim spojevima, atomima i tehnici. Kada nisam čitao enciklopedije, pokušavao bih reproducirati sve što sam vidio u knjigama. Često bih rastavio i neuspješno sastavio sve svoje igračke do predzadnjeg šarafića, jer kako se zna reći: “Nisi napravio dobar posao ako ti nije ostao makar jedan šaraf viška!” Po dvorištu bih uredno betonirao stvari koje nije trebalo i za potrebe svojih eksperimenata iskoristio bih što sam smio i što nisam smio. Radio sam pametno i trudio se sigurno premda bilo je tu i eksperimenata koji nisu preporučljivi, kao što je izrada bombi od solne kiseline i cinka, spajanje 3V DC motora na 220V AC, pištolja na petarde itd. Zahvalan sam dragom Bogu što me kemikalije, 220V i razne eksplozije nikad nisu ubile. Kada nisam „kemijao“, obično sam vrijeme provodio u prirodi ili trenirajući nogomet, rukomet i atletiku. Na početku sedmog razreda otac me pitao u koju bih se srednju školu želio upisati, a ja sam mu bez razmišljanja rekao: “Ić' ću ili u gimnaziju pa na medicinu ili u tehničku školu pa na tehnički fakultet.” Srećom, godinu dana prije upisa u srednju, u TŠRB-u Vinkovci pokrenuo se smjer tehničar za mehatroniku – savršena kombinacija strojarstva i elektrotehnike!

Kako mi je struja bila nedodirljiva i neopopljiva, za studiranje sam odabrao strojarstvo na FSB-u. Kad god bih dobio priliku, koristio bih svoja znanja iz širokog područja prirodnih znanosti na Case Study natjecanjima jer obožavam out-of-the-box razmišljanje. Takav način razmišljanja stvara pregršt prilika za inovacije. Krajem diplomskog studija nastavila se velika želja za istraživanjem pa sam zbog toga odlučio doktorati. Sretan sam što nikada nisam izgubio želju za elektrotehnikom i matematikom, pa mi je velik dio doktorata bio automatska regulacija i optimalna kontrola. Sada kada sam se oženio i imam djecu, svoju obiteljsku kuću u Zagrebu također nastojim učiniti pametnom: što glede raznih stvari koje implementiram kroz tzv. smart home sustav, ali isto tako i literaturom kojom želim svoju djecu zainteresirati za prirodne znanosti. Volim sa svojom djecom raditi raznorazne uradi-sam projekte, kroz koje zajedno učimo, stvaramo i istražujemo svijet. A kako se bliži Božić, od Djeda Božićnjaka sam pod bor zaželio 3D printer i upravo sam dobio e-poruku s brojem za praćenje pošiljke – 3D printer je na putu! Jedva čekam da se radionica proširi za još jedan alat i sve nove prilike i izazove za istraživanjem i stvaranjem! Želim svima sretan i blagoslovljen Božić!

Bruno Dogančić, viši asistent

Humans of FSB