Od osme godine treniram savate boks, odnosno boks koji uključuje i ruke i noge. S 19 godina počeo sam se baviti profesionalnim boksom, čistim boksom, ali takav boks nikad nisam trenirao. U mojoj su obitelji i okolini svi bili fokusirani na nogomet, a ja sam oduvijek bio raspoložen za potući se. Ljudi mi kažu da izgledam smireno i da nikad ne bi rekli da treniram boks, ali vjerojatno sam smiren baš zato što puno boksam. Nisam baš visok i volim se tuči s višima i težima od sebe. Dobar je osjećaj kad nekoga tko je veći od tebe pošteno istučeš. Sa svim svojim protivnicima ostajem u kontaktu. Čujemo se i navijamo dalje jedni za druge.

U organizaciji POJ-a 15. rujna 2022. godine realiziran je posjet fakultetu učenika trećih razreda Gimnazije i strukovne škole Bernardina Frankopana iz Ogulina u sklopu aktivnosti vezanih uz popularizaciju STEM-a kod mladih na projektu STEM Bajka. U sklopu posjeta učenici su obišli Veliku vijećnicu gdje je održano predstavljanje fakulteta te Laboratorij za konstruiranje, Regionalni centar izvrsnosti za robotske tehnologije i Regionalni centar za laboratorijska istraživanja u hidromehanici. Članovi POJ-a zahvaljuju svim zaposlenicima fakulteta koji su sudjelovali u organizaciji te djelatnicima i učenicima škola koji su izrazili želju za dolazak i posjet FSB-u.

Odmalena doma imam divlje konje, koje nikad nisam smjela jahati. Kad sam imala 6 godina, roditelji su ih prodali, a nakon što sam navršila 10 godina, opet su ih kupili te sam tada počela jahati. Nikada nisam bila članica konjičkog kluba niti sam pohađala sate jahanja. Jahanje sam učila s ekipom iz sela. Kad sam navršila 13 godina, prijateljica koja je imala 15 predložila mi je da za vikend odemo konjima na Bundek, u čemu nam se pridružila još jedna prijateljica. Pripremile smo konje, šešire i krenule na put. Na putu do Zagreba prolazili smo okolnim selima, a kada smo stigle do remetinečkog rotora, jednoglasno smo odlučile da ćemo do McDrivea. Osoblje koje je preuzimalo narudžbe bilo je vidljivo iznenađeno, čak pomalo i prestravljeno nakon što su konji osjetili miris kuhinje i provukli glave kroz prozorčić za preuzimanje narudžbi.

Još kao klinac bio sam fanatik za aute. Zbog tatine firme s prodajom vozila, odmalena sam bio okružen autima. Nedjeljom smo znali ići na onaj poznati sajam automobila i jednom prilikom zagrijao sam se za Mazdu MX-5, koja se prodavala po smiješnoj cifri zbog lošeg krova i getribe. To je bio moj prvi auto. Popravio sam neke sitnice, vozio ga preko ljeta i prodao dalje za malo veće novce. S vremenom se nakupilo Mazdi MX-5 te sam ih u sljedećih pet godina izmijenio 18. Sa svakim novim autom nešto sam novo naučio, zaradio i ulagao dalje. Iz svega toga izrodila se ljubav. Upisao sam se na Tehničko veleučilište Zagreb, smjer elektrotehnika, ali sam već nakon mjesec dana znao da se želim prebaciti na Fakultet strojarstva i brodogradnje, smjer Motori i vozila.