Tijekom srednje škole imao sam određena odricanja. Nisam bio sklon druženjima ni izlascima; moj su svijet činili škola i trening. No, na vaterpolu sam stekao super ekipu. I danas, iako igram u rekreativnijem okružju, okružen sam ekipom koja diše kao jedno. Bilo je trenutaka kad bih izgubio mirnoću, poput onog kada sam zamalo zaradio crveni karton zbog lošeg suđenja ‒ rijetkost za mene jer inače vaterpolo doživljavam kao terapiju, a ne izvor stresa. Sport mi pomaže da se opustim, ali i tjera da budem bolji u svemu što radim. Tehnička struka bila je moj izbor još u srednjoj školi. Zaljubio sam se u matematiku i mehaniku zahvaljujući krizmanom kumu, studentu FSB-a, i upis na FSB bio je logičan korak. Danas, kada su stručni predmeti zamijenili opće kolegije, još više uživam u onome što radim. Da biram ponovno, ne bih ništa mijenjao.

Život u studentskom domu naučio me zajedništvu, povezao s cimerima te naučio važnu lekciju o suživotu s drugom osobom i osamostaljenju. No, ono najbitnije: ondje sam upoznao prijatelje koji su mi dali savjet da uvijek iskoristim sve svoje mogućnosti sada, jer nikad ne znaš što ti život nosi. Inspiriran njihovim pričama, odlučio sam se za, ne tako mali, pothvat: put u Ameriku ‒ Work and Travel. Odlučio sam otići na putovanje sam. Vjerovao sam da je to najbolji način kako upoznati sebe, no ubrzo sam shvatio da puno toga ne možeš bez drugih.